Oct 6, 2013

Erkki Melartin, simfoničar svetskog formata



Dok slušate ovu predivnu muziku Erkka Melartina, Barcarole Op.59 /1, iz Lyyrisiä pianokappaleita, Op 59 (Lirski klavirski komad, Op 59) iz 1909. godine, saznajte ponešto o ovom divnom umetniku.
Erik "Erkki" Gustaf Oskarsson Melartin, finski kompozitor i Sibeliusov savremenik, iako rođen deset godina nakon rođenja najvećeg finskog kompozitora svih vremena, velikog Sibeliusa, nikako stilski nije bio pod  njegovim uticajem, naprotiv, bio je svoj, otvoren za nove ideje i voleo je iznad svega da eksperimentiše. No, i pored svega toga, svi, pa i Melartin, bili su u senci Sibeliusa. Ako je ikada u njegovom radu bio primećen nečiji uticaj, onda je to bio uticaj Gustava Mahlera i Brucknera  Mnogi su ga i zvali Mahler iz Finske, što i ne čudi , jer je Melartin studirao u  Beču, u vreme kada je Mahler bio na vrhuncu karijere. Posebno je taj uticaj izražen  u simfonijama. Kasnije je, u znak odanosti i poštovanja, Melartin priredio prvo izvođenje Mahlera u Skandinaviji.
Erkki  Melartin je rođen 1875. godine u ruralnoj parohiji Käkisalmi u Kareliji, pored jezera Ladoga. Danas njegovo rodno mesto pripada Rusiji, jer je Finska, u Drugom svetskom ratu, morala da ustupi deo svoje teritorije tadašnjem Sovjetskom Savezu. a umro 1937. godine u Helsinkiju. Zanimljivo je to da je i francuski kompozitor  Maurice Ravel, rođen i umro iste godine kada i Melartin


Melartin je studirao kod Martina Wegeliusa, na Helsinškom konzervatorijumu, a kasnije i kod čuvenog  profesora Roberta Fuchsa u Beču.  Bio je neverovatno kosmopolitski orijentisan i svestran čovek, Bavio se slikarstvom (imao je i samostalne izložbe), izučavao je antropozofiju, izdao je i knjigu aforizama Minä uskon (Verujem), pasionirano je gajio egzotične biljke,  bavio se fotografijom, bio je veliki kolekcionar poštanskih maraka i razglednica…Još dok je studirao, kao izuzetno darovit mladić, bavio se pedagoškim radom.  Njegovi učenici su bili i Aarre Merikanto, Yrjö Kilpinen, Uuno Klami i mnogi, koji su kasnije postali poznati kompozitori. Na konzervatorijumu, u Helsinkiju (danas Sibelius akademija),  gde je i sam kao mlad studirao, bio je načelnik instituta za muziku, punih 25 godina, od 1911 do 1936 godine kada je iz zdravstvenih razloga ( bio je srčani i plućni bolesnik)dao ostavku. Nekoliko meseci posle ostavke je i preminuo. Govorio je da je muzika njegova dnevna molitva. Strast prema muzici je bila toliko jaka, da je čak i nekoliko nedelja pre smrti, iako su mu lekari striktno naređivali da mora da miruje jer mu je srce užasno slabo, umeo je da se u sred noći iskrade i da ode u studio gde je komponovao.


Kao kompozitor, Melartin je bio veoma svestran i produktivan. Iako je komponovao mnogo toga, simfonije su bile centralni deo njegovog muzičkog izraza. Napisao je šest simfonija, poslednje dve dok je bio u baš teškom i lošem zdravstvenom stanju, operu Aino, muziku za balete Sininen helmi (Plavi biser) i Prinsessa Ruusunen ( Uspavana lepotica), kamernu i orkestarsku muziku, klavirske komade, muziku za decu,  violinski koncert…Veoma rano je postao poznat zahvaljujući svojim radovima za klavir, ali je pravu popularnost i priznatost stekao svojom predivnom scenskom muzikom  Prinsessa Ruusunen iz 1904. godine, kao i sa prve tri simfonije koje su imale svoje premijere 1903, 1905. i 1907. godine. Njegovu muziku često karakterišu kao nacionalni romantizam sa lirskim karakteristikama, iako je više naginjao ekspresionizmu i impresionizmu, dok su kasniji radovi, posle 1920. bili poprilično pod uticajem modernizma. Lično volim njegova dela za klavir, a omiljena mi je Lyyrisiä pianokappaleita, Op. 59, koju ste  čuli u pozadini.

Klavir je često zastupljen u lirskom nordijskom osećanju, ali ako uporedim Sibeliusa i Melartina, rekla bih da je Sibelius dočaravao onu severnu mistiku obojenu tamnijim tonovima, dok je Melartinov muzički izraz bio laganiji i eteričniji. U principu, mislim da je karakteristika Melartinovog muzičkog stvaralaštva sinteza nodijskog uticaja, kasnog romantizma i ruskog modernizma. On je, kao i ostali finski kompozitori, ostao u senci Sibeliusa, potpuno nepravedno  naravno, ali nikad nije kasno da se nepravda ispravi jer njegovi divni melodični radovi to zaslužuju.


Senka Sibeliusa je fascinantna pojava. Sibelius je međunarodnu slavu stekao pre Prvog svetskog rata i postigao trajni ugled u zapadnom svetu, do te mere, da ga pojedini svrstavaju u najbolje kompozitore XX veka. Međutim, koliko je to bilo dobro za samog Sibeliusa, toliko je bilo teško za sve ostale finske kompozitore, da dobiju bilo kakvo međunarodno priznanje posle njega. Tek u poslednje  dve decenije, primećuje se  i interesovanje sveta za ostale kompozitore iz Finske. Za sada je to najviše uspelo  Rautavaari i Sallinenu. Verujem da će svet primetiti i dati značaj i ostalim talentovanim kompozitorima. Tačno je da je Sibelius bio favorizovan  u to vreme, ali ako vam kažem da je Melartin još 1923. godine bio izvođen u Berlinu od strane Berlinske filharmonije, kao retko ko iz Finske do tada, onda možete shvatiti da su i onda shvatali njegovu veličinu, ali iz senke Sibeliusa se nije moglo. Melartin je i u to vreme, u stručnim krugovima, bio veoma poznat u Skandinaviji, zapandnoj  i centralnoj Evropi. Govorio je pet jezika i tako kosmopolitski orijentisan, pisao je pesme na mnogim svetskim jezicima. No, veoma je zapanjujuće da njegove simfonije nisu bile štampane, sve do njegovog 60. rodjendana kada je od svojih prijatelja iz Danske dobio na poklon štampanu verziju šeste simfonije. Simfonije su posle toga prvi put bile snimljene 1990 od strane gradskog orkestra iz Tamperea. Potpuno je neverovatno, i misteriozno da izdavači nisu bili zainteresovani za Melartinove simfonije. Stiče se utisak da je borba u muzičkom biznisu u to doba, bila duga i mračna borba. Tek kada je profesor Erkki Salmenhaara,  čuveni finski muzikolog, u obimnom delu “Istorija finske muzike”, pisao  o  tome koliko su Melartinove simfonije  u  samom svetskom vrhu  po kvalitetu i lepoti, počeli su naglo da pokazuju interesovanje za ovog kompozitora izuzetnog senzibiliteta.


Ono šo je zanimljivo je i podatak da, koliko je svaki nacionalni dan Finske nemoguće zamisliti bez Sibeliusove Finlandije, tako ni jedno venčanje u Finskoj ne može ni da se zamisli bez Melartinovog “svadbenog marša”. Prema istoimenom maršu Mendelsona su totalno ravnodušni, jer su Finci saglasni da je sudbonosno ‘Da” najbolje izgovoriti dok u pozadini ide Melartinov marš, koji je sastavni deo dela Prinsessa Ruusunen.
Pa, sada vam ništa više ne moram reći, samo sedite,  pustite muziku, zatvorite oči i uživajte…




Poslušajte i sledeće...

http://www.youtube.com/watch?v=UvMMF8VRUwM
http://www.youtube.com/watch?v=x3HVHki67ug
http://www.youtube.com/watch?v=JIfPcDijCo8
http://www.youtube.com/watch?v=o7Pkyw0D0gw
http://www.youtube.com/watch?v=48KaUI6JA1I
http://www.youtube.com/watch?v=Y4BELgdZyiI

0 Komentari / Kommentit:

Post a Comment